U petak 18. oktobra 2019. godine našu školu su posjetili učenici iz Westerlundske gimnazije u Enköpinga, Švedska. Njih 11 i njihove profesore, Kristinu Hammar, Madeleine Lahti i Dževada Tatarevića, ugostili su u amfiteatru profesorica Amila Huseinbašić sa razredom II5, te Adin Čolić (III5) i Ema Selimović (III3). Nakon što smo im ukratko ispričali o historijatu Treće gimanzije i o dugogodišnjoj saradnji sa Švedskom podijeli smo se u grupe, pa su tako gosti, uz nekoliko učenika Treće gimnazije, obišli školu i sve njene najznačajnije prostorije, uključujući i za našu školu jedinstven STEM kabinet.
Budući da su svi naši gosti učenici trećeg razreda, što je u Švedskoj završni razred gimnazije, nekoliko njih je posjetu Trećoj iskoritilo da starije učenike intervjuišu za potrebe pisanja maturskog rada.
Kroz priču sa učenicima iz Švedske uvidjeli smo mnoge razlike, kako u obrazovnim sistemima, tako i u socijalnim normama i prilikama, između Bosne i Hercegovine i Švedske.
Razgovarala sam sa nekim od naših gostiju kako bih saznala nešto više o povodu njihovog dolaska u BiH i sedmici koju su ovdje proveli.
Kako kažu, Bosna i Hercegovina bila je samo jedna od država na listi mogućih destinacija, a na prvu nisu svi bili za dolazak ovdje. Međutim, nakon razgovora sa profesorima te učenju o historiji naše države, ipak su se odlučili doći ovdje. Kažu, nisu se pokajali.
Održala sam kontakt sa nekoliko naših gostiju i nakon što u se vratili u Švedsku. Kroz razgovor sa jednim od učenika, Mujtabom Nazri, saznala sam da su nakon povratka kući dugo sa profesorima razgovarali o putovanju i Bosni. Pitala sam da li je Bosna i Hercegovina bila onakva kakvu su očekivali. Rekli su kako su svi vidjeli više toga i uživali mnogo više nego što su očekivali. Kažu, prirodne ljepote Sarajeva i Mostara su ih ponajviše iznenadile, a jedan od omiljenih dijelova puta za većinu učenika bilo je trosatno putovanje do Srebrenice, zbog slikovite prirode. Mnogi su se iznenadili i položajem vjerskih objekata u Sarajevu. Neobično im je bilo za vidjeti crkvu, džamiju i sinagogu u istoj čaršiji, tako blizu jedna drugoj. Moj sagovornik priznao je kako mu se bosanska kafa izričito dopala, jer je i u Švedskoj, kao i kod nas, druženje uz kafu važan dio svakog dana. Nikome ko je odrastao na bosanskoj hrani nije bilo iznenađenje da ih je ista oduševila, jer neka jela, koja su nama prosta i svakodnevna, nisu standard u Švedskoj.
Upoznati ove učenike i njihove profeore bilo je jedno zaista ljepo iskustvo, a posebno mi je drago što je nekolicina naših učenika, uključujući i mene samu, druženje sa švedskim gostima nastavila i nakon obilaska škole, a ostali smo u kontaktu i nakon njihovog odlaska. Neki kažu da već planiraju suradnju kroz projekte sa novim prijateljima na drugom kraju Evrope, a ja samo znam da sam u ovom jako kratkom periodu ipak dobila prijatelje koje ću s osmijehom dočekati ako se ikada ponovno zadese u Sarajevu, i od kojih znam da mogu očekivati isto zauzvrat.
Ema Selimović, III3
