U ponedjeljak, 23. marta 2026. godine, Pozorište mladih bilo je prostor susreta mladosti, sjećanja i snova. U svečanoj atmosferi Treća gimnazija obilježila je 78 godina postojanja, okupljajući učenike, profesore, roditelje i brojne zvanice, među kojima su bili i učenici iz Japana.

Večer je otvorila direktorica škole Amra Čolić srdačnim pozdravom, podsjetivši na to da škola slavi rođendan, ali i da njenu priču godinama ispisuju generacije profesora i učenika. Posebno je istakla zahvalnost i bivšim i sadašnjim nastavnicima koji, zajedno s učenicima, oblikuju Decembarske dane kulture, vrijeme kada svako odjeljenje na scenu donosi glas, ideju i zajedništvo. Direktorica je podsjetila na saradnju u okviru projekta „Miraiba“, simbol povezanosti kultura i mladih ljudi koji, uprkos udaljenostima, govore istim jezikom radoznalosti i prijateljstva.

Scena je potom oživjela pobjedničkim tačkama tridesetih Decembarskih dana kulture i nastupima učenika. Redale su se slike svakodnevice, borbe, snova i humora – od nastupa III4 (“Igrač manje”), II5 (“Stop femicidu!”), IV2 (“Čekajući doktoroa”), do I4 (“Konak kod Cezara”), svaka izvedba kao mali svijet za sebe.

Uslijedili su nastupi maturanata – oni na pragu odlaska, između onoga što je bilo i onoga što tek dolazi. Izvedbe IV1 (“Kud upisah…”), IV4 (“Pamtit ću te”), IV5 (“Idemo na Mars!”), IV6 (“Au revoir”) i IV3 (“Svadba”) nisu bili samo izvedbe, već oproštaji ispisani emocijom. U njima se osjećala zahvalnost, nostalgija i tiha hrabrost pred neizvjesnim sutra. U posljednjim srednjoškolskim trenucima pokazali su koliko jedna škola može značiti – ne samo kao mjesto znanja već kao prostor odrastanja.

Naše putovanje kroz program predvodili su Dea Pejaković i Ali Ohranović, a večer je protekla u atmosferi koju nije lako opisati – u smijehu koji odzvanja i u tišinama koje govore. Aplauzi su pratili svaki korak na sceni, ali ono što je ostalo nakon svega bio je osjećaj ponosa i zajedništva.

Jer škola nije samo zgrada ni raspored časova. Ona je zbirka priča, prijateljstava i uspomena – svijet koji koji ostaje u nama dugo nakon što se svjetla pozornice ugase.

Treća gimnazija upućuje posebnu zahvalnost Pozorištu mladih Sarajevo na srdačnoj saradnji i ustupljenom prostoru, koji je omogućio da se ovaj značajan događaj održi u ambijentu dostojnom školskog jubileja i kreativnog izraza naših učenika.

                                                                                             Dea Pejaković, IV2