Na svečanoj sjednici Skupštine KS, održanoj 6. maja 2020. godine, JU Treća gimnazija dodijeljena je Plaketa Kantona Sarajevo za izuzetan doprinos u razvoju odgojno-obrazovnog sistema u KS i BiH.

Škola koju pohađam dvije godine, uzdigla se i ovaj put nad mnogim ustanovama dobivši ovo značajno priznanje. Podsticanje kreativnosti, ličnih sposobnosti i tolerancije među mladima u Trećoj gimnaziji vrline su koje su konačno prepoznate od „onih velikih“, ali vam ih mi, „mali“, potvrđujemo godinama.

Kad sam prvi put došla u našu gimnaziju, bila sam razigrana djevojčica kojoj je činjenica da je objekat škole na šetalištu bila najvažnija u vezi s njom. Tek došla iz osnovne nisam očekivala veliku razliku. Smatrala sam da znam matematiku zbog čega sam se odlučila za matematičko izborno područje. Nisam ni pomislila koliko će zahtjevan biti taj moj omiljeni predmet. Samouvjereno sam očekivala da znam pravi način i količinu rada potrebne kako bih dobila odlične ocjene, a onda me prva nedovoljna razuvjerila. Poslije te i drugih za mene neočekivanih ocjena koje sam dobila tokom prvog polugodišta prvog razreda, bila sam sigurna da nisam za tu školu, te da ću otići u drugu. Od drugog polugodišta nisam očekivala ništa bolje, ali sam iznenadila samu sebe shvativši da su mi sve prve ocjene, pa čak i iz matematike odlične. Dok se nisam zagledala u stranice zbirke „Vene 1“ i shvatila da su svi zadaci označeni kao urađeni, nisam znala šta to radim drugačije. Možda sam morala uložiti više truda i vremena da bih postigla što sam željela, ali sam nesvjesno postala vojnik i borac za ostvarenje svog cilja. Učinilo mi se da se zbog neuspjeha u prvom polugodištu moja ljubav ugasila, ali sam se prevarila. Bilo je to samo zatišje pred buru. Što sam se više trudila, više sam voljela taj predmet. Krenuvši u prvi razred, znala sam samo za matematiku, smatrala sam da je jedino što volim, mada se mišljenje promijenilo na jednom času bosanskog jezika i književnosti. Dobili smo zadatak da napišemo sastav o temi „Sve može vrijeme koje prolazi tihim korakom“, sastav koji nikada neću zaboraviti. Sjedila sam sama u sobi, razmišljala, a riječi se same pisale. Tog dana shvatila sam ko sam i šta želim. Postajala sam umjetnik, a moj san postala je velika biblioteka na čijoj će polici stajati i moji inicijali. Pisanje je postalo moja najveća ljubav za koju do tada nisam ni znala, pisci najbolji prijatelji, a njihove rečenice najdraži darovi. Moje želje i interesovanja postali su drugačiji od osoba koje sam upoznala u školi, pa je bilo očekivano da ću biti osuđivana jer ljudi ne vole ništa što je drugačije. Bilo je suprotno. Iako me mnogi nisu razumjeli, poštovali su me i cijenili zbog toga što jesam, bez obzira na razlike među nama. Završivši prvi razred, shvatila sam da me škola naučila više životnih lekcija nego cijeli dotadašnji život. Nove staze na putu od žute cigle neće biti onakve kakvim ih zamišljamo prije no što njima krenemo. Bit će trnovitije nego što možemo zamisliti, ali na njihovim krajevima, iza tog trnja nagrade će biti ljepše od onih u bajkama. Neke će se šume činiti lijepim, poznatim i raskrčenim, ali u njima mogu vrebati opasni vukovi. Druge će biti jedva primjetne ili neprohodne, ali ako ih istražimo, možda pronađemo vile. Ne znam kakvih će sve pisama biti u ovoj mojoj knjizi u budućnosti, ali jedno znam. Upis u Treću gimnaziju bila je odlično odabrana tinta za moj papir. Nekada u to nisam bila sigurna jer se na trenutak znala osušiti, ali danas znam jer sam njome započela bajku, onu moju, jedinu pravu kojoj mogu pripadati.

Ovo je bila moja priča. Žao mi je ako vam se čini da je ovakva i još hiljade priča malih ljudi, koji su prošli kroz našu Treću gimnaziju, nevažna za ovako veliku i svečanu temu, ali sam pokušala objasniti sreću jer sam dio uspješne priče. Pričanje o tome što mi je ova škola dala, razlozi za dobijanje Plakete, potvrđuju da je donesena odluka ispravna, čime smo izuzetno počašćeni i ponosni zbog uspjeha naše škole, a koji ona zaslužuje. Na ovako veliko priznanje smo čekali, ali sada, kada su “oni veliki i važni” rekli ono što svi koji provodimo vrijeme u našoj “Gimnaziji na Vilsonovom” mislimo, dobivši ga kao javno priznanje, više nam ga niko ne može oduzeti.

Jasmina Pilav, II4

Ovdje možete pogledati snimak svečane sjednice Skupštine KS, održane 6. 5. 2020, na kojoj je dodijeljena Plaketa direktorici Treće gimnazije Senadi Salihović.