„KULTURASJEĆANJA“
EDUKATIVNOPUTOVANJE U BERLIN U OKVIRU PROJEKTA RAZMJENE UČENIKA SA HEINRICH VON STEPHANSGEMEINSCHAFTSSCHULE IZ BERLINA
Već godinu danagrupa DSD-učenika drugih i trećih razreda naše škole sa svojom partnerskomškolom iz Berlina i uz podršku fondacijeSCHÜLER HELFEN LEBEN i Ambasade Savezne Republike Njemačke u BiH rade naprojektu „Erinnerungskultur-Kultura sjećanja“ i pripremi uzvratne posjeteBerlinu.
Napokon je došao itaj petak, 25. 04. 2014. godine. Iako umorni, nakon dugog dana provedenog uškoli, sa velikim entuzijazmom, ukrcali smo se u autobus, odlučni u namjeri da,u okviru našeg projekta posjetimo njemačku prijestolnicu Berlin i još nekolikoevropskih gradova. Već u 21:00 h su svi učenici sa svojim profesoricamaDžananović Džemilamnom, Brkić-Delalić Šejlom i Salihović Senadom, tevolonterkom fondacije „Kulturweit“ Juliane Beckmann zauzeli svoja mjesta uautobusu i put dug približno 1040 km je mogao početi.
Noć je trajala dugo,a samo rijetki su se uspjeli naspavati, ipak, sav umor i nenaspavanost suiščezli onog momenta, kada smo ugledali Beč. Ovaj predivni grad, prijestolnicaAustrije, u svijetu je poznat po mnogo čemu, a najviše po mnogobrojnimraskošnim kulturno-historijskim spomenicima iz doba Austro-Ugarske Monarhije, raznolikojkulturnoj ponudi i naslovu muzičke prijestolnice. To je grad, koji bi se mogaorazgledati mjesecima. Bilo je toliko znamenitosti koje vrijedi posjetiti, alije naš program zbog ograničenog vremena, obuhvatio samo ono najodabranije. Uspjelismo obići veličanstveni dvorac Schönbrunn, što u prijevodu znači „lijepi izvor“i on je bio razlog, zbog kojeg su na našem licu izvirali izrazi oduševljenja iosmijesi, izazvani divljenjem njegovoj ljepoti. Izgrađen je kao rezidencijacarice Eleonore Gonzage između 1638. i 1643. godine, ali biva razrušen iponovno izgrađen, a današnji izgled poprima tek od 1743. godine u vrijemevladavine carice Marije Terezije. Nakon obilaska dvorca, zaputili smo se u vrtkoji ga okružuje. On nas je, blago rečeno, ostavio bez daha. Čak ni kiša kojanije prestajala, nije mogla da pokvari taj dojam. Teško je riječima opisati tuljepotu i sklad, koji ispunjavaju ovu oazu života. Ubrzo smo se zaputili premacentru grada, gdje smo imali priliku obilaziti znamenitosti po želji, a ni kupovinau poznatim evropskim radnjama nije izostala. Najzad smo krenuli ka našemhotelu, odakle se, nakon kratkog odmora,jedna grupa ponovo zaputila u šetnju gradom, dok je druga grupa imala prilikuposjetiti čuveni Prater. Prater je bio jedno posebno iskustvo. Vožnje u ovomzabavnom parku su nas ispunile adrenalinom i priuštile nam predivna iskustva,koja su još jednom potvrdila čarobne utiske, stečene u ovom gradu.
Sutradan smo, ranoujutru, nastavili naš put prema Berlinu, gdje smo, napokon, u predvečerje,stigli. Nije bilo potrebe da se upoznajemo sa našim domaćinima, jer smo ih jošprošle godine, u Sarajevu, u okviru ove razmjene učenika, imali prilikuupoznati. Dočekali su nas ispred svoje škole sa krasnim plakatom kojem su nampoželjeli dobrodošlicu. Nakon što smo se svi izgrlili, svako je pošao u kućudomaćina, mjesto gdje ćemo boraviti narednih pet dana. U tzv.Heinrich-von-Stephan-Gemeinschaftsschule, školi koju pohađaju naši domaćini,smo se sastali narednog dana. Tu smo najprije, u svrhu još boljeg upoznavanja,igrali zanimljive igrice i raspravljali o prvim utiscima, nakon čega smo biliraspoređeni po razredima, u kojim smo pratili nastavu. Mišljenja o njihovomškolskom sistemu su bila podijeljena, no ono u čemu smo se svi složili jeste toda je on potpuno drugačiji od našeg, a u najvećoj mjeri zbogreformatorsko-pedagoškog pristupa nastavi kojeg smo ovom prilikom upoznali. Ostatakdana smo proveli sa svojim domaćinima, koji su nam imali želju pokazati mjestau Berlinu, koja su njima posebno draga.
Narednog dana sunaši vrijedni domaćini išli na nastavu, dok smo mi obilazili znamenitostiBerlina. Chekpoint Charlie, poznati bivši granični prelaz između istočnog izapadnog Berlina, Gendarmenmarkt, ulica Unter den Linden, te muzej voštanihfigura Madame Tussauds, čiju unutrašnjost, nažalost, nismo uspjeli obići, subili mjesta na kojima je nastalo na stotine fotografija. Međutim, posebnupažnju je plijenio Reichstag, zgrada njemačkog parlamenta tzv. Bundestaga, čijaje historijska pozadina i više nego zanimljiva. Građen je od 1884. do 1894.godine. Ova zgrada je 1933. godine teško stradala u požaru te je bila izvanupotrebe. Ovaj je požar navodno podmetnuo nizozemski komunist Marinus van derLubbe, koga su nacisti kasnije pogubili, iako se vjeruje da su nacisti samizapalili zgradu kako bi optužili komuniste. Uistinu je bio poseban doživljajposmatrati natpise i poruke ruskih vojnika koji su tu boravili, sjediti uvelikoj sali, u kojoj se odlučuje o sudbini ove države i naposlijetku vidjetiured njemačke kancelarke Angele Merkel. Navečer smo zajedno sa svojimdomaćinima pogledali predstavu „Bonustrack“ u Grips teatru.
Slijedeći dan našeposjete bio je rezerviran za prirodu. Posjetili smo najstariji zoološki vrt uNjemačkoj. Prostire se na 35 hektara i najbogatiji je zoološki vrt na svijetusa više od 19.000 životinja. Nakon toga smo se sastali sa našim domaćinima izajedno otišli u Tiergarten, ogromnipark u centru Berlina uz rijeku Spree, u kojem smo se zajedno sa našimdomaćinima zabavili različitim sportskim igrama, a neki od nas nisu mogli daodole vožnji čamcima. Bio je to prelijep dan proveden u prirodi u zajedničkomdruženju i pretprazničkom raspoloženju. Zahvalni smo na predivnom vremenu kojenas je pratilo svaki dan našeg boravka u Berlinu.
Već je svanuloprvomajsko jutro, a mi smo se, zaputili na mjesto sastanka, gdje smo odprofesorica dobili tačne upute za obavljanje zadataka, koje nam je nalagao tzv.Stadt-relly. Cilj je bio kroz zanimljive zadatke obići znamenitosti Berlina,prikupiti osnovne informacije o njima, te istražiti zanimljivosti. Ovakvizadaci su iziskivali posebnu dozu ozbiljnosti i odgovornosti, ali ikreativnosti. Nakon što smo uspješno izvršili zadatke, obišli sajam knjiga,Tempelhof, plesali tango na ulici, i naravno obišli ostatke poznatog Berlinskogzida, sastali smo se u centru za mlade, gdje smo na završnoj zajedničkoj večerisumirali utiske, pričali o dogodovštinama, zahvalili se jedni drugima na divnoprovedenom zajedničkom vremenu te analizirali sve ono što smo ostvarili našimprojektom „Kultura sjećanja“. Tom prilikom smo našim partnerima kao ipredstavnici fondacije SHL iz centralnog ureda u Berlinu pokazali i film, kojismo pripremili u Sarajevu, a koji obuhvaća intervjue sa prolaznicima, sa kojimasmo razgovarali kulturi sjećanja u Sarajevu, o tome koliko se oni prisjećajunaše kulture i historije i kakav značaj za njih ima njegovanje kulture sjećanja.Emitiranje nastavka filma koji će snimiti naši partneri u Berlinu planirano jeza vrijeme njihove posjete kod nas, već krajem ovog mjeseca. Naposljetku smopogledali video sa fotografijama sa svih naših zajedničkih aktivnosti u Berlinukoje vjerno prikazuju koliko je ovaj projekat zapravo bio uspješan.
Na sutrašnji dansmo se, rano ujutro, pozdravili sa porodicama, koje su nas divno ugostile, sasvim ostalim učesnicima razmjene učenika, te njihovim profesoricama. Bilo je dosta suza, dosta smijeha, alinajviše lijepih utisaka. Nakon ovog emotivnog rastanka smo se ukrcali u autobusi krenuli prema Dresdenu. Kada smo stigli, ugledali smo pred sobom čarobangrad, sa predivnom arhitekturom i uređenim parkovima. Bilo je jako teškopovjerovati da je taj grad u Drugom svjetskom ratu bio sravnjen sa zemljom.Razgledali smo, slikali se i uživali kraj tih veličanstvenih građevina, a zatimse uputili prema muzeju matematike i fizike, u kojem smo imali priliku vidjetipostavku prvih satova, globusa, mjernih instrumenata i dr. Poslije razgledanjamuzeja smo se opet sastali i polako se zaputili prema Pragu. U Pragu smo sepodijelili u grupe i obilazili grad. Obišli smo Karlov most, Katedralu svetogVida, Prašnu branu, Trg svetog Vlaclava… Nismo ni primijetili, a već smo senašli u hotelu. Iako umorni, svi smo se sastali u velikoj hotelskoj sali, gdje sunaše profesorice za nas organizirale još jedno jako prijatno zajedničkodruženje kojim smo još jednom uz muziku i zabavu proslavili uspjeh našegprojekta i polako se oprostili od ovog divnog vremena provedenog saprijateljima punog intenzivnih i pozitivnih doživljaja.
Već rano ujutro smomorali poći. Ponovno smo se smjestili u autobus i nastavili putovanje doBratislave, gdje smo se kratko zadržali i potom krenuli prema Sarajevu. Većidio puta smo spavali, a pred dolazak u Sarajevo je bilo i pjesme. U Sarajevosmo, napokon, živi i zdravi, stigli u kasnim večernjim satima.
Bili smo umorni imalo iscrpljeni, ali, što je najbitnije, bogatiji za jedno predivno iskustvo.Obišli smo toliko gradova, znamenitosti, upoznali toliko ljudi i naučili tolikostvari, a sve zahvaljujući našoj upornosti i predanom radu na projektu iiznimnom trudu naših profesorica, zahvaljujući kojima je ovaj cijeli projekat jedanveliki uspjeh. Sve u svemu, ispunili smo naš osnovni zadatak. Istražili smotuđu kulturu i historiju, a naučili cijeniti svoju. Upoznali smo tuđutradiciju, a uvidjeli važnost očuvanja sopstvene. Međutim, najvažnija nam jebila spoznaja o tome koliko je zapravo važno njegovanje kulture sjećanje zajedan narod te interakcija i razmjena sa drugima.
HANA DŽINDO II6
