Nakon višedecenijskog rada, profesor Meho Macić – geograf, historičar, mislilac i učitelj u pravom smislu riječi – odlazi u zasluženu penziju.  

Kolektiv Treće gimnazije oprostio se s kolegom, profesorom i nesvakidašnjim eruditom, a gdje drugo do, u Parku prirode uz druženje, smijeh i razgovore. 

Njegovi časovi nisu bili samo o kartama i državama. Bili su to časovi o svijetu, o društvu, o nama samima. Od Mostara do Sarajeva, od Varaždina do Vozuće – gdje god je predavao, ostavljao je trag. 

“Upoznaj domovinu da bi je više volio.“

“Nečasno je u svojoj domovini biti stranac.“

To nisu bile samo riječi – to je bio njegov životni poziv. I uputstvo za nas koji ostajemo.

Učenici su ga zvali „Zeus olimpijski“, donosili mu magnete s putovanja, citirali ga na transparentima. Jer, ostati u sjećanju učenika – znači ostati trajno.

Dragi profesore, hvala Vam na svemu.

Uživajte u knjigama koje čekaju na Vas, putovanjima koja dolaze i miru koji ste zaslužili.

Sretno na novim geografskim širinama!