EDUKATIVNO PUTOVANJE U MINHEN

Krajem augusta,ove godine, uspješno je realizovan projekat unapređenja Treće gimnazije, omogućen od strane gosp. Predraga Jurišića, bivšeg učenika Treće gimnazije i njegove porodice. Nakon stoje gospodin Jurišić dodatno opremio njemačku čitaonicu u našoj školi, bežičnim internetom i vrijednim knjigama, posvetio seposljednjoj fazi ovog projekta, u kojoj je ugostio naše dvije učenice, Džindo Hanu i Suljić Almu, u Minhenu, gradu u kojem trenutno živi sa porodicom.

U petak, 22.8.2014. smo se, ranoujutru, moja prijateljica Alma i ja konačno smjestile u autobusu i naša avantura jemogla započeti.

Bilo je to dugoputovanje, koje je trajalo punih šesnaest sati. Iako je putovanje bilo prilično ugodno, naše nestrpljenje i iščekivanje dolaska u Minhen nam nisudozvolili da u njemu u potpunosti uživamo. Kada smo, napokon, negdje oko ponoći, ugledale svjetla ovog predivnog grada,našoj sreći nije bilokraja. I pored toga što smo bile pospane, zbog čega su nam se oči, same od sebe, sklapale, zadnje atomesnage smo trošile posmatrajući ovaj savršeni grad, kroz prozorska stakla auta našeg domaćina, gospodina Predraga. Stigli smo i unjihov dom, a tamo su nas, iako su bili kasni, noćni sati, dočekala vesela lica i osmjesi gospodjeŽeljke i njihovog sina, Tina. Već tada smo znale, da ćemo se ovdje osjećati kao kod kuće. Smjestile smo se i, naposlijetku,zaspale.

Već sutradan, smo se, čile i vesele spremile i, po prvi put, doručkovale sa našim domaćinima. Iako smo ih jako kratko poznavale, činilo se kao da se znamo cijeliživot. Pričali smo o svemui dogovorili se da ćemo taj danautom kružiti gradom, kadaće nam objasniti kako doći do nekih važnih znamenitosti, koje ćemo nas dvije, samostalno, već u ponedjeljak obilaziti. Tako je i bilo. Unedjelju je bio planiran obilazak koncentracionog logora KZ Dachau, koji je zanas bio jako potresan. Ovaj logor je Njemačka sagradila u Drugom svjetskom ratu i služio je kao eksperimentalni logor. Za razlikuod Auschwitz-a, Grünwald-a i drugih ovaj logor je bio mjesto, na kojem su sesamo isprobavale tehnike masovnog ubijanja zarobljenih. Međutim, oni koji su bili zarobljeni u Dachau-usu također prolazilikroz torturu. Na njima su vršeni razni medicinski eksperimenti. Nakon iskorištavanjazarobljenika, slijedilo bi i ubijanje istih. U logoru smo mogle obići prostorije u kojima su zarobljeniciboravili, kapele, u kojim su se molili, krematorij, u kojem su izvršena masovnaumorstva i muzej u kome je detaljno opisan ovaj dio njemačke historije. Ipak, zapanjilo nas je kolikosu Nijemci ovo mjesto učinili dostupnim svima, iako se i oni sami srame ovog, nelijepog dijelanjihove prošlosti. U povratku smo, nakratko, svratile do jezera imena RiemerSee, koje se nalazi u blizini kuće nasih domaćina. Ono nas jeostavilo bez teksta. U ponedjeljak smo Alma i ja trebale samostalno obilazitimjesta u Minhenu, koja su nas interesovala. Naravno, naši su nas domaćini maksimalno pripremili, pa smo tako naraspolaganju imale mnogo mapa grada Minhena. Uvjerile smo se koliko je dobrosređen gradskisaobraćaj, jer smo setako lako snašle u ovom velikom gradu. Naše prvo odredište je bila sama jezgragrada, Marienplatz. Tu smo obišle tzv. Neues Rathaus, zgradu, na kojoj senalaze lutke, koje, uz zvuk zvona, izvode svoj ples- Glockenspiel. Kako smo setu nasle tačno u podne,imale smo priliku da, sa oduševljenjem, posmatramo ovaj ples. Nakon toga smoprošetale pješačkom zonom, gdjesmo vidjele tri gradske kapije: Siegestor, Karlstor i Isartor, a obišle smo idvije crkve i to: najpoznatiju, Frauenkirche i predivnu Theatinerkirche. Prijenego što smo, onako iscrpljene, krenule kući, sjele smo u dvorište pub-a Kennedy’s. Tusmo popile fascinantni domaći ledeni čaj, sa jos fascinantnijom cijenom. Naravno, kasnijesmo malo i kupovale (a šta bi drugo dvije djevojke mogle raditi?). Taj dioposla smo, u manjim dozama, obavljale svaki dan. Kući smo se vratile, zadovoljne našim prvim,uspješnim, samostalnim obilaskom grada. O specijalnim dogodovštinama, kojih jebilo na pretek, smo, uz zajedničke obroke, diskutovali sa našim dragim domaćinima. To nam je bila neka vrsta tradicije.Sljedeći dan je biorezervisan za umjetnost. Obilazile smo gradske pinakoteke. Najprije smo obišleStaru pinakoteku tzv. Alte Pinakothek. Tu su izložena djela sa religioznim motivima, čiji suautori poznati slikari poput Rubensa, Gogaina, Dürera… Obišle smo i fantastičnu Modernu pinakoteku, odnosno tzv.Pinakothek der Moderne. Tu smo pogledale izložbu predmeta i slika, nastalih u ovomperiodu. Posebno nas je zapanjila izložba starih i novih automobila, te izložba djela koje je naslikao poznati slikar PabloPicasso. Nakon toga smo se zaputile u tzv. Lenbachhaus, galeriju, u kojoj suizložena djela, kojapripadaju skupini takozvanih “Plavih jahača”, te djela koja su nastala u perioduprije i poslije 1950. godine. Po završetku obilaska galerije, smo sjedile navaljcima, napravljenim od recikliranog materijala u raznim bojama, koji su također bili dio izlozbe Moderne pinakoteke. Ovoje na nas djelovalo neobično relaksirajuće. U Srijedu smo se posvetile nauci, pa smo, stoga, otišle u Njemački muzej, odnosno Deutsches Museum. Tu smoprovele pet predivnih sati, gdje smo mogle gledati brodove, avione u prirodnojveličini, rudnikesoli i uglja, također u prirodnojveličini, te eksponate,koji prikazuju dostignuća iz oblasti fizike, hemije, biologije, astronomije i medicine, ali isame izvoditi neke eksperimente i gledati jednog njemačkog naučnika kako nam pokazuje iste. Boravak u ovommuzeju je bio nešto posebno, naročito zbog toga, što smo sva znanja, koja smo, do sada, stekli u školi mogli praktično primijeniti u ovim eksperimentima. Četvrtak je bio poseban dan. Taj dan smoimali zakazan sastanak kod glavnog konzula Bosne i Hercegovine u Minhenu, gospođe Viktorije Ketelhut. Imale smo tremu, jernije mala stvar otići na sastanak sajednom, tako važnom osobom, alije ona nestala onog trenutka kada smo ugledali gđu. Viktoriju. Boravak u njenoj kancelarijije bio jako ugodan i iznenadilo nas je to što smo nas dvije, obične učenice, uspjele dobiti priliku za jedan,ovako divan, edukativni i nadahnjujući razgovor. Zaista nam je bila ogromna čast boraviti u ovoj ustanovi i razgovaratisa ljudima, koji tu rade. Poslije ovog razgovora, smo se zaputile prema Allianzareni. Iako smo na putu do nje, doživjele nekoliko nezgoda i anegdota, sve je iščezlo, kada smo pred sobom ugledale ovoarhitektonsko savršenstvo. Ulazak i kupovina u fan shop-u minhenskog kluba Bayernaje bio nezaobilazan, pogotovo zato što je među nama bilo i fanatika. Povratak nam jeobilježio prazanpodzemni voz, U-Bahn, u kojem smo bile potpuno same, što se u sarajevskomgradskom prijevozu veoma rijetko dešava. Taj dan smo obišle i BMW-Welt gdje smogledale modele njihovih automobila i predstavu sa motoristom, koju ćemo dugo pamtiti. Pored toga, posjetile smoi Olympiagelände, gdje su se održale olimpijske igre. Fascinirali su nas otisci ruku poznatih osoba nabetonskim pločama. U petak smoobilazile Schloss Nymphenburg, dvorac Ludviga Ludog, čiji nas je vrt ostavio bez teksta. U blizinise nalazio i botanički vrt, kojismo, uzduž i poprijeko,obišle i vidjele veoma rijetke biljne vrste, koje se u Evropi ne mogu naći. Sutrašnji dan je obilježila posjetaSalzburgu, gdje smo išli sa našim domaćinima. Cijeli Salzburg, a posebno rodna kuća poznatog, austrijskog kompozitora W. A.Mozarta i Sacher torta su na nas ostavili pregršt lijepih utisaka. U nedjeljusmo jos obišle Novu pinakoteku, tzv. Neue Pinakothek, gdje su nas bez tekstaostavila djela Van Gogha, Moneta, Maneta… Još smo posjetile i Egipatskimuzej, gdje smo, pored mumija, statua faraona, hijeroglifa, vidjele i zapanjujuću statuu Nefretiti. Ostatak dana smoprovele kupujući suvenire.Posljednji dan našeg predivnog boravka u Minhenu smo provele na Riemer See-u,mjestu, koje nas je svojom ljepotom natjeralo da opet dođemo. Tu smo, na laganom povjetarcu sjedilei sumirale utiske. Posljednjih sat vremena u Minhenu, smo provele na sastankusa uvaženim plastičnim hirurgom, gospodinom Milomirom Ninkovićem.To je čovjek, koji jerođen i koji se školovao u Sarajevu, a koji,zahvaljujući svom izuzetnomtrudu i zalaganju, sada važi za jednog od najuspješnijih svjetskih hirurga. Uspio je razniminovativnim i uspješnim metodama uljepšati život mnogima. Bila nam je izuzetna čast razgovarati sa čovjekom, koji nas je, za tako kratkovrijeme, uspio naučiti mnogimstvarima.

Našem boravku u Minhenu je došaokraj. Pozdravile smo se i zahvalile našim domaćinima,koji su nas tako lijepo primili i koji su nam uljepšali boravak u ovompredivnom gradu. Smjestile smo kofere u autobus, sjele i započeleputovanje, samo ovaj put, u suprotnom smjeru. U utorak popodne smo stigle uSarajevo, gdje su nas već čekale školskeobaveze.

Veliko hvala našoj školi, Trećoj gimnaziji, upravi školei aktivu njemačkog jezika, koji su nas odabrali za učešće uovom projektu, na predivnoj prilici i nezaboravnim trenucima, koje smo doživjele.Posebno hvala našim domaćinima, porodici Jurišić, kojisu imali ideju, za jedan, ovako divan projekat. Hvala vam na gostoprimstvu i pažnji, koju ste nam posvetili. Hvala vam štose sjećate svoje školei što je unapređujete. Ponosnesmo, što smo učenice škole, kojusu pohađali ovakvi učenici.

HANA DŽINDO III8