U srijedu, 27. novembra 2019, po prvi put u ovoj školkoj godini, dramska sekcija priredila je izvrsnu predstavu pod nazivom „Okvir za sliku“. Predstava je koncipirana takoda su članovi sekcije nasumično podijeljeni u četiri grupe, kako bi novi i stari članovi radili zajedno i napravili nešto novo i orginalno. Svaka grupa je drukčije shvatila temu, što je donijelo nevjerovatnu reakciju publike, od smijeha do suza, vidjeli smo sve.
Publiku su prvi pozdravili Aida Hot, Omar Kulenović, Matea Mitrović, Amina Begić, Namik Jamak, Širin Biščević i Emina Alagić komedijom o sinu preminulog direktora firme koji nasljeđenu titulu zloupotrebljava i nesvjesno uništava očevo nasljeđe.
Odmah poslije pogledali smo potpuno drukčiju obradu teme. Naime, grupa u sastavu Ema Selimović, Adna Boračić, Nejra Ajdinović, Sumeja Čoko, Lejla Smječanin i Sara Palo, predstavila nam je tužnu priču jedne porodice, nakon što je njihov muž, sin, otac, brat, poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Smijeh je najbolji lijek, pa su publiku tako pokušali „izliječiti“ još jednom komedijom. I među samim članovima sekcije proglašeni najkreativnijom grupom, Adla Veljović, Amila Aginčić, Nur Hrenovica, Delila Subašić,Berina Juković i Berin Karahodžić, oduševili su publiku pričom o likovima u jednoj neobičnoj slici. Naime, najstariji među njima, konobar koji ih sve služi preko 100 godina, odlučio je napokon da im kaže da ako se okvir u kojoj slika toji razbije, oni će iz nje ispasti i nakon toga imati samo jedan dan da žive kao normalni ljudi. Nakon toga, vratit će se u sliku i nikad više neće moći uživati u razgovoru i pokrettima kad god ih trenutni vlasnik ne gleda. To je upravo ono što se i desi nakon nezgode uzrokovane pretjeranim kihanjem. Iako su taj jedan dan proveli odvojivši se jedni od drugih, na kraju ipak priznaju da vole jedni druge i da će im ovakvi razgovori zaista nedostajati. Možda su imak trebali ostati zajedno.
„Šećer za kraj“ ovog događaja ostavio nas je sa suzama u očima i gorkim ukusom u ustima, jer su Ajna Đapo, Adna Podbićanin, Merima Glušac, Orhan Berberović, Lana Šmit i Farah Ganović priredili priču o dvije sestre u ratnoj Bosni, koje pokušavaju pobjeći iz zatočeništva. Pet godina poslije, starija sestra čita pismo koje joj je mlađa ostavila u starom okviru, za slučaj da ne preživi rat.
Iako nas je finale događaja dovelo do suza, ogromni aplauz je ipak ispratio sve glumce Treće gimnazije. Iskoristili su privilegiju mnogobrojnosti koju prošle godine nisu imali i još jednom napunili amfiteatar. Sa zadovoljstvom možemo reći da su se i najmlađi učenici naše gimnazije također prvi put okušali na našoj sceni, nastupajući kao da su godinama već dio ovog nevjerovatnog tima.
Ema Selimović, III3
